Redovno provođenje monitoringa javnih nabavki od strane koalicije „Da javne nabavke budu javne“ su utvrdile brojne obrasce ponašanja koje ukazuju na rastrošnost i „nedomaćinski“ odnos prema trošenju javnih sredstava u okviru javnih nabavki. Jedan od trendova koji je aktuelan se odnosi na brojne nabavke računarske opreme od strane ugovornih organa na svim nivoima. Kako se bliži kraj kalendarske i budžetske godine, mnogi posežu za ovim nabavkama ne u cilju unapređenja svog poslovanja već u cilju trošenja raspoloživih sredstava u okviru svojih budžeta. Tako je u prve dvije sedmice novembra skoro svaka treća javna nabavka bila nabavka nekih roba i usluga u vezi sa računarima i informacionim tehnologijama. Nabavljaju se hardveri, softveri, razne licence, usluge održavanja i nadogradnje, itd. Vidljivo je da se „ne štedi“ iako svi pričaju o strašnim posljedicama koje je nanijela i nanosi epidemija COVID-19. Svakako da bi odgovorne vlasti ovome trebale stati u kraj no u Bosni i Hercegovini se još o tome ozbiljno ne razmišlja.
Istovremeno, u Srbiji su već godinama uveli zajedničke odnosno centralizovane javne nabavke za pojedina dobra i usluge. Na primjer, u 2021. godini se putem centralizovanih javnih nabavki koju provodi Uprava za zajedničke poslove republičkih organa planira nabavljati kancelarijski materijal, toneri, goriva i maziva, prevozna sredstva (odnosno motorna vozila i to ako postoji prethodna saglasnost za njihovu nabavku), računarska oprema (ukoliko vrijednost prelazi cca 4.000 EUR), papirna konfekcija, nameštaj, sanitarne i druge srodne usluge (DDD), usluge održavanja i popravke računara, te usluge obezbjeđenja.
Centralizovane javne nabavke svakako doprinose da se potrošnja određenih roba i usluga racionalizuje a time i izvrše usluge koje se mjere u milionima KM. Da li će se ovakva praksa uvesti i u Bosni i Hercegovini, pokazaće vrijeme.