Uprava grada Sarajeva raspisala je tender za nabavku tradicionalnih ramazanskih topova-ručna izrada. Procijenjena vrijednost nabavke je 30.000,00 KM bez PDV-a (35.100,00 sa PDV-om), a postupak se provodi putem konkurentskog zahtjeva za dostavu ponuda (obavještenje o nabavci broj 1278-7-1-103-3-29/20). Planirana je nabavka 10 topova, pa slijeda da je procijenjena vrijednost jednog topa 3.000,00 KM bez PDV-a.
I ranije je bila praksa da gradonačelnik Sarajeva poklanja ramazanske topove općinama I gradovima širom BiH (https://www.akta.ba/Promo/opcina-hadzici-dobila-ramazanski-top/6422 ) što je lijep gest, samo je pitanje da li je sada u vrijeme pandemije i dodatne ekonomske krize s kojom se građani suočavaju, pravi trenutak da gradska administracija troši toliko javnog novca na nešto što naginje na predizbornu promociju aktuelnog saziva gradske uprave i samog gradonačelnika ili bi se takvi pokloni mogli eventualno realizovati iz nekih drugih izvora financiranja, ako postoje.
Podsjetila nas je ova priča o svrsishodnosti na prošlogodišnji pokušaj gradske uprave grada Sarajeva da putem Portala JN nabavi radove za izgradnju fontane na Ajfelovom mostu. O ishodu ovog postupka se ne mogu naći podaci na Portalu JN, čini se da je obustavljen zbog žalbe ponuđača. Umjesto toga, općina Centar, Sarajevo je 16. augusta 2019. godine objavila da je realizovala projekt plutajuće fontane postavljene u korito rijeke Miljacke (http://www.centar.ba/novost/15653/plutajuca-fontana-krasi-miljacku ). Podaci s Portala JN govore da je općina Centar u posljednjih nekoliko mjeseci imala dvije nabavke fontana, ne računajući popravke i održavanja postojećih, koje se nisu mogle naći u tada aktuelnom javno objavljenom planu nabavki ovog ugovornog organa. Jednu, plutajuću, za koju je Općina sklopila ugovor s GRIZELJ-GROUP D.O.O. tek 15.oktobra 2019. godine, dakle više od dva mjeseca nakon što je izvjesna fontana već zaplutala Miljackom i nakon što su se građani žalili da ispušta u zrak neprijatne mirise, na vrijednost od 25.470,00 KM bez PDV-a, i još jednu od januara ove godine, s istim dobavljačem, na iznos od 27.910,01 KM bez PDV-a.
Lijepi su to projekti, kada su izvedeni poslovi zakonski i kada im se iz aktuelnog ugla vidi svrha u ovoj godini.#ćiribućiriba

COVID 19 je imao jako veliki utjecaj na skoro sve sfere društva i ekonomije u Bosni i Hercegovini, uključujući segment javnih nabavki. I dok smo već pisali o brojnim „zloupotrebama“ predstavnika pojedinih institucija u vrijeme pandemije, interesantno će svakako biti kako će se situacija odvijati do kraja godine. Ovdje prvenstveno mislimo na izdvajanja koja se po pravilu povećavaju u izbornim godinama, ali i planiranim izdvajanjima za luksuz, odnosno izdvajanja za troškove „reprezentacije“ i nabavke skupocijenih automobila. Istovremeno treba napomenuti da ovi troškovi za luksuz u vidu „reprezentacije“ su često u funkciji predizbornog marketinga i „kupovine“ glasačke mašinerije.

Trenutno su u toku rebalansi budžeta u skoro svim ugovornim organima (institucijama na svim nivoima, kao i javnim preduzećima i ustanovama), te će jako biti interesantno kako će se rebalansirani budžeti odraziti na pojedine troškove u vezi sa „luksuzom“. Prema provedenoj analizi, svega 65 ugovornih organa iz našeg uzorka od 103 ugovorna organa za 2020. godinu je objavilo Plan javnih nabavki koji je javno dostupan na njihovom websajtu. Istovremeno, analiza ukazuje da se kod ovih 65 ugovornih organa planiralo izdvojiti 2.888.197,81 KM (bez PDV-a) za nabavke u vezi sa reprezentacijom i poklonima, te čak 3.620.744,10 KM (bez PDV-a) za automobile sa vrijednošću preko 40.000 (bez PDV-a).

Ako bismo ove podatke prenijeli na cjelokupan sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini, mogli bi reći da 2.697 ugovornih organa je planiralo da potroši čak 119.837.992,21KM (bez PDV-a) na troškove reprezentacije, te čak 150.233.028,27 KM (bez PDV-a) na skupocijene automobile u 2020. godini. To je ukupno 270.071.020,48 KM (bez PDV-a) koji su predviđeni za luksuzne robe i usluge. Ako bi ugovorni organi, svjesni vremena i okolnosti u kojima se nalaze građani i cijela zemlja, smanjili za 20% predviđene stavke za iće, piće i druge luksuzne robe i usluge, te se odlučili za nabavku za 20% jeftnijih automobila, vidljivo bi bilo da bi se ostvarila ušteda od više od 63 miliona KM. Taj iznos bi svakako dobro došao kao podrška najavljenim ekonomskim mjerama za prevazilaženja posljedica uslijed pandemije COVID-19.
Na kraju treba istaći i činjenicu da bi 20% ušteda u svim javnim nabavkama, čija je vrijednost preko 3 milijarde KM tokom jedne godine, iznosila sigurno preko 600 miliona KM. Ovo je skoro pa ekvivalent iznosu od od 330 miliona eura kredita koje je MMF odobrio Bosni i Hercegovini za borbu protiv pandemije COVID-19.  #ćiribućiriba

08.02.2019. godine Grad Gradiška je objavio obavještenje o nabavci usluge iznajmljivanja i održavanja aplikativnog softvera za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga. Tenderskom dokumentacijom je zahtijevano više različitih certifikata koju treba da posjeduje ponuđač i članovi tima za implementaciju traženog. Većina traženih certifikata se zahtijeva u tenderskim dokumentacijama nabavki u kojima jedini ponuđač bude Prointer ITSS doo Banjaluka.
06.02.2019. godine potpisan je ugovor sa grupom ponuđača DWELT doo iz Banjaluke i Prointer ITSS doo Banjaluka, na osnovu jedne prispjele ponude u vrijednosti 159.960,00 KM bez PDV-a u trajanju od 12 mjeseci. Osim održavanja i podrške tenderskom dokumentacijom je predviđeno i jednokratno instalacija i konfigurisanje sistema, migracija podataka i obuka korisnika i administratora.
Dana 22.04.2020. godine Grad Gradiška je zaključio ugovor sa DWELT doo iz Banjaluke za nabavku usluge iznajmljivanja i održavanja aplikativnog softvera za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga, u skladu sa Specifikacijom usluge, izrađenom od strane Odijeljena za opštu upravu, a nakon provedenog Pregovaračkog postupka bez objave obavještenja o nabavci. Vrijednost trogodišnjeg ugovora iznosi čak 684.407,88 KM.
Kao razlog za provođenje ove vrste postupka je navedeno „intelektualno i autorsko vlasništvo nad navedenim softverom“.
Ovo je očigledan primjer u najmanju ruku neracionalnog trošenja javnih sredstava, a nadležni bi trebalo da ispitaju da li je u svemu ovome postojala i namjera.
Dakle ugovorni organ nije kupio softver, nego je platio izradu softvera koji kad se izradi neće biti njegovo vlasništvo, a naknadno zaključuje ugovor na tri godine za održavanje i iznajmljivanje istog softvera čiju je izradu platio i to na tri godine po cijeni skoro 20% većoj godišnje nego što je koštala i izrada, instalacija, migracija i obuka uz održavanje i podršku.
Sve ukupno, aplikativni softver za fakturisanje i naplatu komunalnih usluga ugovorni organ je koštao 871.561,08 KM s PDV-om i za tri godine ugovorni organ neće imati ništa, nego će vjerovatno produžiti ugovor a još tri godine i potrošiti dodatnih 685 hiljada KM.
Od početka prošle godine DWELT doo iz Banjaluke je potpisao 5 ugovora o javnim nabavkama u vrijednosti od 14.534.936,00 KM, s Elektroprivredom RS, Ministarstvom za naučnotehnološki razvoj i navedeni sa Gradom Gradiška.
Grad Gradiška je od početka prošle godine zaključio 17 ugovora o nabavci radova, a u isto vrijeme i 17 pregovaračkih postupaka bez objave obavještenja od kojih je čak 8 za nabavku dodatnih radova koji se nisu mogli predvidjeti prilikom pokretanja prvobitnog postupka, a koji su veoma podložni korupciji. #ćiribućiriba

I dok u Federaciji Bosne i Hercegovine na sav glas „bruji“ afera „Srebrena malina“ o nabavci respiratora od strane firme koja se bavi uzgajanjem i prodajom malina, u Republici Srpskoj se ne pridaje značaj sličnim slučajevima u kojima se netransparentno dodjeljuju javne nabavke koje su bitne za borbu protiv epidemije COVID-19. Zato smo odlučili da se posvetimo nabavkama Instituta za javno zdravstvo koji je 29. aprila na portalu E-nabavki objavio obavještenje o dodjeli ugovora za čak 9 provedenih pregovaračih postupaka bez objave obavještenja u prethodnom periodu.

Prvi ugovor, nabavka sredstava za dezinfekciju u vrijednosti od 33.840,00 KM (bez PDV-a) je dodijeljen firmi Perfect Clean iz Banja Luke koja je sa radom počela u 2019. godini, te koja je do sad imala 3 manje nabavke putem direktnog sporazuma (do 6.000,00 KM), ali za usluge čišćenja prostorija, ali ne i za prodaju roba odnosno prodaju sredstava za dezinfekciju.

Drugi postupak se odnosi na nabavku medicinskih sredstava za uzimanje uzoraka i ugovor u vrijednosti od 138.200,00 KM (bez PDV-a) dodijeljen je firmi Broma Bel koja je već duže na tržištu medicinskih sredstava i sa kojim Institut za javno zdravstvo ima već dugogodišnju saradnju u vezi javnih nabavki.

Treći postupak se odnosio na nabavku agregata i ugovor u vrijednosti od 138.200,00 KM (bez PDV-a) je dodijeljen firmi Elektro-Račić, firmi koja je registovana za elektroinstalacione radove, te koja je imala godišnje prihode za 2018. godinu u visini od oko 60.000 (zvaničnih podataka za 2019. godinu još nema). Također je interesantno da navedena firma nije registrovana kao ponuđač u bazi podataka Agencije za javne nabavke (baza na e-Portalu).

Četvrti postupak se odnosi na nabavku zaštitnih odijela u vrijednosti od 350.000,00 KM (bez PDV-a) i ugovor je dodijeljen firmi Emgen iz Ilidže. Ova firma, koja je registrovana za trgovinu na veliko hemijskim proizvodima, je do sad dobila 5 ugovora javnih nabavki i to uglavnom manje vrijednosti (najveći ugovor je iznosio 16.570,32 KM), dok je ukupan njen prihod u 2019. godini iznosio oko 40 hiljada maraka, te je imala jednog zaposlenog. Interesantna je i činjenica da je prethodni posao nabavke zaštitnih odijela, također putem pregovaračkog postupka, dobila poznata firma Prevent BiH i to u vrijednosti od 600.000,00 KM. Nije jasno zašto se Instut za javno zdravstvo opredijelio za ovu novu, relativno nepoznatu firmu prilikom ove javne nabavke.

Peti postupak se odnosio na nabavku termalne kamere u vrijednosti od 299.000,00 KM (bez PDV-a), a ugovor je dodijeljen firmi A.R.M.S. SISTEMI iz Banja Luke koja je sa radom otpočela 2018. godine. Ono što je interesantno je činjenica da navedena firma nije registrovana kao ponuđač u bazi podataka Agencije za javne nabavke (baza na e-Portalu), niti ima zabilježenih ugovora u prethodnom periodu.

Šesti postupak se odnosio na nabavku medicinske zaštitne opreme u vrijednosti od 2.388.500,00 a ugovor je dodijeljen firmi Travel for fun iz Banja Luke, koja je registrovana prošle godine kao turistička agencija. Treba napomenuti da ova agencija nije registrovana kao ponuđač u bazi podataka Agencije za javne nabavke (baza na e-Portalu), niti ima zabilježenih ugovora u prethodnom periodu. Kako je došlo „do pregovora“ Instituta za javno zdravstvo sa ovom firmom, nije jasno ali bi svakako trebao biti predmet interesovanja pravosudnih institucija.

Sedmi postupak se odnosio na nabavku 70% alkohola u vrijednosti od 80.000,00 KM (bez PDV-a), a ugovor je dodijeljen firmi V GROUP PALIS iz Brčko Distrikta. Kako se radi o nabavci po zaključku Republičkog štaba za vanredne situacije Vlade RS, te kako je firma V Group Palis višegodišnji dobavljač 70% alkohola u zdravstvenim ustanovama u Brčko Distriktu i Republici Srpskoj, nisu primijećene značajne „devijacije“ u ovoj javnoj nabavci.  

Osma i deveta provedena nabavka se odnosila na nabavku virusnih transportnih medijuma, te nabavku seta za ekstrakciju virusne RNA sa procijenjenom vrijednošću od 22.500,00 odnosno 69.680,00 KM (bez PDV-a). Ugovore za ove nabavke je ponovo dobila firma Broma Bel iz Banja Luke.

Na osnovu provedene analize ovih 9 pregovaračkih postupaka, može se zaključiti da u više od 50% navedenih postupaka (5 od 9) nije jasno po kojemu je to kriterijumu Insitut za javno zdravstvo Republike Srpske odabrao ponuđače sa kojima je „pregovarao“. Također, kako se isti mogao osloniti na ponuđače koji niti su registrovani za date djelatnosti niti imaju kapacitete za realizaciju predmetnih poslova. Svakako da ova otvorena pitanja treba svoj epilog da nađu u pravosudnim institucijama. 

Elektroprivreda RS, matično preduzeće a.d. Trebinje raspisalo je 29. aprila otvoreni postupak za nabavku Roba za potrebe Restorana MH ERS-a u Trebinju i bifea MH ERS-a u Banja Luci. Procijenjena vrijednost nabavke je 158.000,00 KM bez PDV-a (184.860,00 KM sa porezom), podijeljena je na 10 lotova, a predviđen je okvirni sporazum za svaki lot na 12 mjeseci (obavještenje o nabavci broj 385-1-1-119-3-41/20).

Za restoran u Trebinju je, pored ostalog, predviđeno 400 boca crvenog vina sastava vranac sa geografskog lokaliteta region Trebinje, proizvođača “Podrumi manastira Tvrdoš” ili ekvivalent, 400 boca bijelog vina sortnog sastava žilavka, sa istog geografskog lokaliteta i proizvođača kao i prethodno (ili ekvivalent koji očito ne postoji, kao ni za ostale stavke navedene u nastavku teksta). Tu je i po 80 boca viskija “Johnnie Walker – Red Label” i “Ballantine’s” (Škotska ili ekvivalent) i 50 boca “Chivas Regal 12” (ili ekvivalent), a tu je i “Viljamovka” proizvođača “Takovo” Srbija ili ekvivalenti drugi napici. Od hrane je zanimljivo pomenuti hobotnicu, oradu, brancin, losos, dimljeni šaran, pastrmku, kao i jagnjetinu pečenu na ražnju, teletinu ispod sača, pršut prve klase itd.

Za bife u Banja Luci su potrebna razna vina proizvođača “13 jul” ili njihov “ekvivalent”, 30 boca “Chivas Regal 12”, 6 boca “Jack Daniels” i 70 boca viskija “Johnnie Walker – Red Label” ili njihovi nepostojeći ekvivalenti.

Prošle je godine, kada nije bilo dodatne ekonomske krize prouzrokovane pandemijom virusa corona, istoimeni tender u momentu raspisivanja vrijedio 6.000,00 KM manje nego ovogodišnji, odnosno 152.000,00 KM bez PDV-a (također uz sklapanje okvirnog sporazuma). Tada se za Trebinje nabavljalo “svega” 20 boca viskija “Chivas Regal 12”, i po 40 boca “Johnnie Walker – Red Label” i “Ballantine’s”, naravno uz prateće hobotnice, orade, brancine, teletine i jagnjetine, dok je za Banja Luku bilo namijenjeno istih 30 boca viskija “Chivas Regal 12”, 70 boca “Johnnie Walker – Red Label”, 6 boca “Jack Daniels” uz ostala pića i napitke (ili ekvivalente).

ZD Rudnik mrkog uglja „Kakanj“ je raspisao otvoreni postupak javne nabavke informatičke i komunikacione opreme sa procjenjenom vrijednošću od 60.000,00 KM (bez PDV-a). Radi se o nabavci računara,  periferne računarske opreme, printera i plotera, telefonske opreme, opreme za videonadzor, te „druge“ informatičke i komunikacione opreme.

Ono što je ovdje interesantno je činjenica da nije jasno definisan predmet javne nabavke iako se radi o robama koje se jasno mogu definisati na način da potencijalni ponuđači znaju šta i koliko se namjerava nabaviti od strane ovog ugovornog organa. Stoga je u okviru ove nabavke predviđeno sklapanje okvirnog sporazuma u kojem nisu predviđeni svi uslovi. Ovo podrazumjeva da u momentu zaključivanja okvirnog sporazuma, ugovorni organ ne zna kada će mu trebati predmet nabavke, koliko će mu trebati, i po kojoj cijeni. Međutim, ovaj postupak se provodi obično kod roba i usluga robama čije cijene se često mijenjaju, pa se stoga vrši mini-tenderisanje unutar okvirnog sporazuma. A to svakako nije slučaj sa računarima, printerima, telefonskom opremom i videonadzorom. Stoga je narušen član 18. Zakona o javnim nabavkama koji navodi da se „postupak javne nabavke pokreće donošenjem odluke ili rješenja u pisanom obliku koje obavezno sadržizakonski osnov za provođenje postupka javne nabavke; predmet javne nabavke; procijenjenu vrijednost javne nabavke; podatke o izvoru – načinu finansiranja; te vrstu postupka javne nabavke“.

Ovako definisana nabavka implicitno ukazuje da ugovorni organ ima na raspolaganju oko 70.000 KM za nabavku informatičke i komunikacione opreme ali nije siguran za šta, za koje namjene, te koliko je toga potrebno. U vremenu postojeće krize prouzrokovane pandemijom COVID-19, ovo je u najmanju ruku neodgovorno ponašanje i rasipanje javnih sredstava u moru drugih, prioritetnijih, potreba. #ćiribućiriba

Zavod za javno zdravstvo Kantona sarajeva je objavio konkurentski zahtjev za održavanja postojećeg poslovno informacionog sistema NIBIS na period od 12 mjeseci sa procjenjenom vrijednošću od 9.600,00 KM (bez PDV-a). Čini se da je ovo „urgentna“ nabavka ove institucije u vremenu pandemije COVID-19 iako je evidentno da se ista mogla realizovati i nakon što se situacija malo smiri.

Ono što „zabrinjava“ je činjenica da je ovom nabavkom narušen princip nediskriminacije i jednakog tretmana jer je ista namjenjena firmi koja je i uvela ovaj poslovni informacioni sistem u sam Zavod. Tako se u okviru tehničkih i profesionalnih zahtjeva za ponuđače navodi da je potrebna „Izjava ponuđača da ima ovlašten pristup izvornom kodu (source code-u) postojećeg poslovno informacionog sistema NIBIS koji se koristi u Zavodu za javno zdravstvo KS,odnosno da može izvršiti nadogradnju i održavanje navedenog sistema bez narušavanja Zakona o autorskim pravima“. To znači da je nabavka namjenjena firmi Next-Vision, koja je ujedno i instalirala ovaj poslovni informacioni sistem u sam Zavod u 2019. godini. Inače, NIBIS je skraćenica od NextVision Business Information System, te predstavlja njihov proizvod za koji niko drugi nema ovlašteni pristup izvornom kodu (source code-u).

Detaljnija analiza ukazuje i to da se još najmanje dva značajna ugovorna organa koriste ovaj „ekskluzivni softver“, gdje im usluge održavanja i nadogradnje pruža firma NextVision. Radi se o BH Poštama i Finansijsko-informatičkoj agenciji FIA.#ćiribućiriba

JP Regionalna deponija Doboj d.o.o. je raspisao otvoreni postupak nabavke redovnog održavanja odlagališta komunalnog otpada sa procjenjenom vrijednošću od 277.000,00 KM (bez PDV-a). Predviđeno je zaključivanje okvirnog sporazuma na 12 mjeseci a radi se o poslu rada buldožera i rovokopača, te nabavki i dovozu prekrivke, održavanju pristupnog puta, te nabavci betona za pojedine potrebe deponije.

Ono što je svakao interesantno je činjenica da se radi o „ustaljenom“ poslu između ugovornog organa i jednog ponuđača u posljednjih 5 godina, prema podacima sa portala javnih nabavki. Naime, imajući u vidu pojedine „diskriminatorne uslove“ kao što je „iskustvo u održavanju deponije komunalnog otpada, najmanje dva ugovora u poslednje tri godine“,  te uslovi koji su u direktnoj vezi sa djelatnošću ponuđača „licenca za izvođenje radova u niskogradnji i licencu za upravljanje otpadom izdatu od resornog ministarstva“, vidljivo je da je posao namjenjen firmi Josipović d.o.o. iz Doboja. Interesantan je i zahtjev u okviru tenderske dokumentacije da „Navedena mehanizacija (buldožer i rovokopač) za sve vrijeme trajanja ugovora (12 mjeseci) mora biti svakodnevno i u operativnom stanju (24 sata na dan) na lokaciji za izvođenje radova (deponija Karabegovac) iako se radi o nabavci 1440 sati rada buldožera i svega 250 sati rada rovokopača“.  Naime, podaci sa portala javnih nabavki ukazuju da se na ovu javnu nabavku uvijek javlja samo ova firma, te da je ponuda uvijek 100% identična procjenjenoj vrijednosti.

Da li će to tako biti i ovaj put, znaće se 18. maja u 12.00 prilikom otvaranja ponuda.#ćiribućiriba

Ustavni sud Republike Srpske je raspisao otvoreni postupak nabavke radova na izgradnji zgrade Ustavnog suda Republike Srpske sa procjenjenom vrijednošću od 5.085.470,00 (bez PDV-a).I dok bi ova institucija trebala da se intenzivno u ovo vrijeme bavi narušavanjem ljudskih prava uslijed pojedinih odlukama nadležnih vlasti u vrijeme pandemije COVID-19 , kao u mnogim zemljama svijeta, ova institucija se posvetila „sama sebi“ u cilju provođenja nabavke za izgradnju nove zgrade.

Ono što je dodatno problematično, odnosi se na činjenica da se očigledno radi o nabavci „po mjeri“ za pojedinog ponuđača te se svakako može reći da je njome narušen princip nediskriminacije i jednakog tretmana. To se vidi iz nekoliko zahtjeva za potencijalne ponuđače kako slijedi:

• Ukupan promet ostvaren u građevinarstvu, za period od 3 (tri) poslednje finansijske godine (2017, 2018 i 2019. godina) u minimalnom iznosu od: 75.000.000,00 KM u tri godine.
• Uspješno iskustvo na najmanje 2 ugovora za izgradnju i/ili rekonstrukciju objekata visokogradnje iste namjene kao predmet ugovora (zgrade sudova i tužilaštava), za prethodnih 5 (pet) godina računajući od dana objave obavještenja o nabavci za ovu javnu nabavku, minimalne vrijednosti 4.000.000,00 KM svaki. U slučaju da je Ponuđač iskustvo stekao kao član Zajednice ponuđača, iznos radova koji je izveo ponuđač mora biti minimalno 4.000.000,00 KM.
• Uspješno iskustvo, u periodu za prethodnih 5 (pet) godina računajući od dana objave obavještenja o nabavci za ovu javnu nabavku, u izgradnji minimalno dva objekta iste namjene (zgrade sudova i tužilaštava) korisne površine preko 2.500,00 m2 svaki.
• Posjedovanje sertifikata koji izdaju nezavisna tijela, a kojim se potvrđuje da ponuđač zadovoljava sljedeće standarde: ISO 9001:2015, ISO 14001:2015, OHSAS 18001:2007 i ISO 27001:2013, te
• Spisak minimalno propisane opreme i sredstava rada potrebnih za izvršenje radova koji su predmet nadmetanja, a koja sadrži minimum sledeću opremu:
• Postrojenje za proizvodnju betona, minimalnog kapaciteta 100 m3/h, na udaljenosti maksimalno 20 km od lokacije izvođenja radova;
• Rezervno postrojenje za proizvodnju betona, minimalnog kapaciteta 35 m3/h, na udaljenosti maksimalno 20 km od lokacije izvođenja radova;

Svaki od navedenih „diskriminatornih“ uslova je u suprotnosti sa Zakonom o javnim nabavkama jer čemu promet u posljednje 3 godine od 75 miliona KM za zgradu od 6 miliona koja se namjerava graditi 30 mjeseci. Također, zašto se zahtjeva da ponuđač ima iskustvo u izgradnji zgrada sudova i tužilaštva kao da su one nešto građevinski različite od drugih. Na kraju se svakako može postaviti pitanje čemu navedeni certifikati a posebno zašto se zahtjeva 2 postrojenja za proizvodnju betona, i to na udaljenosti maksimalno 20 km.

Sve navedeno ukazuje da Ustavni sud Republike Srpske „namješta“ ovu nabavku nekome a jedina firma koja ispunajva sve navedene uslove je Integra Inžinjering iz Laktaša. #ćiribućiriba